Apsolutno sve što postoji je sveto. Iako smo stoljećima uvjeravani da su sveti samo pojedini ljudi i pojedina mjesta, drevni narodi znaju da je sve što postoji sveto. Sveti su svi dani u tjednu. Sveto je sve što postoji. Tlo po kojem hodamo. Svako živo biće. Svaki čovjek. Svaka biljka. Svaka minuta koju provedemo u životu, u ovom raju, je sveta. Sve što postoji je prožeto istim duhom, istom kreativnom silom koja pokreće sav život i kao takvo je Sveto.
Zapadnjački stil života, kultura, uvjerenja i religije temeljene su na pretpostavci da smo izbačeni iz raja i da su svi resursi na raspolaganju samo nama da ih koristimo, (i uglavnom) iskorištavamo za svoju osobnu dobrobit. I da je sveto samo ono odabrano od strane „autoriteta“ koji su "odabrani" da budu posrednici između običnog i izvanrednog. Življenje u odvojenosti od svetog, od prirodnog, od Duha i Duše omogućilo nam je da s lakoćom uništavamo život, da degradiramo sve što je žensko, divlje, neukrotivo, tamno, mistično, prirodno.
Danas polako shvaćamo da smo uništavanjem okruženja u kojem živimo uništili i sami sebe. Odvojili smo se od Svetog i postali nesigurni judi kojima ništa ne može nadomijestiti tu prazninu koja je nastala kada smo se zapravo samo prividno odvojili od Duha.
Čini se da nam ni štovanje određenih svetih mjesta ili ljudi ne pomaže da otkrijemo ono što je istinski sveto. Da bi se to dogodilo, trebamo se okrenuti prema unutra i otkriti sveto u sebi da bi znali hodati Zemljom s mekoćom, s poštovanjem za sve što postoji upravo onakvo kakvo je. Bez potrebe da išta promijenimo.
Sve je više ljudi koji ponovo otkrivaju sveto u sebi i oko sebe. Vraćaju se na izvor i bude u sebi tu primordijalnu silu koja je toliko dugo spavala zimski san. Polako shvaćaju da sveto nije samo za odabrane. Sve nas više zovu okruženja i ceremonije koje njeguju tu iskonsku svetost u kojima je dubinska transformacija moguća, u kojima nevidljivo postaje vidljivo i nezamislivo postaje uobičajeno. Sve nas više zovu ceremonije koje nam pomažu da se povežemo sa svojim vlastitim centrom mudrosti, moći i svetosti. Tada ono izvanjsko postaje nebitno. Prestajemo biti konzumenti i postajemo stvoritelji.
Svaka duboko transformativna ceremonija je sveta jer budi ono Sveto u nama. Počinje otvaranjem Svetog i sigurnog prostora kada se povezujemo s fundamentalnim silama života i organizacijskim principima Kozmosa da bi mogli raditi izvan prostora i vremena na jednoj dubokoj razini na kojoj su riječi suvišne. I svaka ceremonija završava otpuštanjem Svetog prostora kada smo slobodni vratiti se u svakodnevicu.
Otvaranje Svetog prostora u ceremoniji
Šamanska ceremonija počinje otvaranjem Svetog prostora. Sveti prostor otvaramo povezivanjem sa četiri kardinalna smjera, sa Zemljom i Nebesima te usidrujemo u centru, u svom srcu. Svaki je smjer povezan s jednom spiritualnom životinjom, čije ime varira od tradicije do tradicije. Njihovim prizivanjem ulazimo u povoljan odnos sa četiri fundamentalne sile stvaranja. Povezivanjem sa Zemljom povezujemo se sa svime što je ispod nas, a povezivanjem s Nebesima povezujemo se sa svime što se nalazi iznad nas. Ovih šest smjerova i šaman u centru predstavljaju sedam organizacijskih principa Svemira.
Na Jugu se povezujemo s razinom fizičkog tijela i silom gravitacije. Jug je povezan s arhetipom Zmije koje predstavlja princip povezanosti. U ceremonijama vjenčanja, na jugu se povezujemo sa ženskom linijom pretkinja s majčine strane.
Na Zapadu se povezujemo s razinom uma i znanja i elektromagnetskom silom koja je univerzalna konstanta, svjetlo. Zapad je povezan s arhetipom Jaguara koji predstavlja princip obnavljanja. U ceremonijama vjenčanja, na zapadu se povezujemo s muškom linijom predaka s majčine strane.
Na Sjeveru se povezujemo s razinom duše, s jakom nuklearnom silom – ljepilom koje drži atome i molekule na hrpi. Sjever je povezan s arhetipom Kolibrića koji predstavlja epsko putovanje, evoluciju i rast. U ceremonijama vjenčanja, na sjeveru se povezujemo sa ženskom linijom pretkinja s očeve strane.
Na Istoku se povezujemo s razinom Duha, sa slabom nuklearnom silom, s gorivom u zvijezdama. Istok je povezan s arhetipom Orla koji predstavlja nadilaženje sebe samih. U ceremonijama vjenčanja, na istoku se povezujemo s muškom linijom predaka s očeve strane.
Nebesa predstavljaju kreativnu, mušku silu stvaranja, a Zemlja receptivnu, žensku silu. Kada ih sve prizovemo, ulazimo u poravnanje sa silama i moćima koje pokreću sav život.
Jednom kada prizovemo sve sile, ulazimo u prostor ceremonije u kojem ostavljamo po strani sve ono svakodnevno, užurbane živote, rasporede, odnose, ljudske drame i probleme. U takvom Svetom prostoru ceremonije, svakodnevno nas ne može omesti.
Ulazimo u tihi unutarnji svijet u kojem je iscjeljenje moguće na nezamislivoj razini. Bivanje u takvom prostoru je iznimno lako, kada sve emocije i ono što je unutar nas izlazi na površinu s lakoćom. U Svetom prostoru ceremonije svi su zaštićeni silama prirode te se mogu s lakoćom otvoriti prema transformativnom iskustvu, putovati kroz vrijeme, doživjeti svoje unutarnje procese, izraziti svoja stanja, probaviti svoje emocije, ispričati svoje priče, plakati i smijati se s jednakim intenzitetom.
Na ovaj način možemo stvoriti Sveti i siguran prostor bilo gdje na Zemlji, pa čak i u užurbanoj gradskoj vrevi, u nesigurnom okruženju u prirodi ili u ratom pogođenom području. Što god se događalo oko nas, mi možemo hodati Zemljom bez straha, sigurni u svaki svoj korak.
Praksom življenja u Svetom prostoru postajemo sigurni ljudi. Tada možemo prestati tražiti sigurna mjesta i ulaziti u odnose s ljudima koji nam pružaju osjećaj (često lažne) sigurnosti.
Sveti se prostor priziva i otvara s najdubljim poštovanjem. Držanje prostora je poput držanja tona jedne note. Pjesma mora biti istinita i kristalno čista da bi njena kvaliteta bila besprijekorna. U prisutnosti iskusnog šamana moguće je osjetiti kvalitetu prostora. Energija je čista, u prostoru je prisutan magnetizam. Držanje takvog prostora zahtjeva svu našu ljubav i čistu namjeru. S praksom držanje prostora postaje moguće bez previše napora jer prostor održava sam sebe.
Zatvaranje svetog prostora
Jednom kada ceremonijalni dio završi, potrebno je zatvoriti Sveti prostor. Šaman otpušta sva četiri smjera, energije Nebesa i Zemlje s dubokim poštovanjem. Na taj se način ove arhetipske energije otpuštaju da bi se reintegrirale u prirodu.
*Prožeto vlastitom Munay-Ki praksom te drevnim šamanskim znanjima i praksama opisanim u knjizi Shaman, Healer, Sage (Alberto Villoldo, 2000.)